Varenje i apsorcija hrane kod čoveka

Varenje u usnoj duplji

Jezik je mišićni organ koji sadrži receptore za prepoznavanje ukusa, smeštene u gustatornim kvržicama.

Pokretima jezika hrana se meša, što olakšava žvakanje i gutanje.

Zubi služe za mehaničku obradu hrane - kidanje i usitnjavanje.

Postoje 4 vrste zuba za različite funkcije u obradi hrane:

Pljuvačne žlezde preko izvodnih kanala luče pljuvačku koja ima ulogu u hemijskoj razgradnji hrane.

U usnoj duplji nalaze se manje pljuvačbe žlezde i 3 para velikih pljuvačnih žlezda:

Pljuvačka olakšava gutanje i žvakanje, štiti usnu duplju od mehaničkih oštećenja i uništava bakterije.

U pljuvački se nalazi enzim ANILAZA, koji započinje razlaganje ugljenih hidrata još u ustima.

Varenje hrane u želucu

Želudac je kesast mišićni organ u kome se hrana skladišti i delimično vari.

Nalazi se u gornjem delu trbušne duplje, odmah ispod dijafragme.

Između jednjaka i želuca nalazi se sfinkter, koji omogućava ulazak zalogaja u želudac, ali ne i povratni proces.

Zid želuca izgrađen je od glatkih mišića i sluzokože.

Mišići svojim kontrakcijama vrše pokrete koji doprinose mehaničkom varenju hrane i njenom potiskivanju.

Sluzokoža sadrži zležde koje luče veoma kiseo želudačni sok i žlezde koje luče sluz (mukus) i oblaže želudac sa unutrašnje strane.

Želudačni sok sadrži hlorovodoničnu kiselinu od koje potiče kiselost (pH 1-2)

Hlorovodonična kiselina uništava većinu mikroorganizma i stvara sredinu neophodnu za delovanje enzima.

Enzim želudačnog soka PEPSIN razlaže proteine na kraće lance, oligomere.

Glavna uloga sluzi je da zaštiti sluzokožu želuca od razornog dejstva hlorovodonične kiseline i pepsina.

Hrana se u želucu zadržava 2-6 sati, što zavisi od njene vrste.

Na prelazu iz želuca u tanko crevo nalazi se još jedan svinkter koji reguliše prolazak kašaste hrane.

Varenje hrane u tankom crevu

Tanko crevo pruža se od želuca do debelog creva.

Dugačko je oko 7 metara i ispunjava celu trbušnu duplju.

Početni deo tankog creva je dvanaestopalačno cremo (duodenum) - dužine 12 palaca.

U dvanaestopalačnom crevu se odvija najveći deo hemijskog varenja hrane.

Enzimi za varenje potiču iz jetre i pankreasa, čiji se izvodni kanali ulivaju u duodenum.

U sluzokožu dvanaestopalačnog creva nalaze se žlezde čuju sekret je sluz.

Sluz štiti sluzokožu duodenoma od enzima za razgradnju i kiselog sadržaja koji dospe iz želuca.

Celom dužinim tankog creva nalaze se žlezde koje luče bazni crevni sok.

Crevni sok olakšava apsorciju hranljivih supstanci.

Pankreas je žlezda smeštena u petlji koju pravi dvanaestopalačno crevo, ispod želuca.

To je žlezda sa 2 funkcije:

Egzokirna funkcija je da luči pankreasni sok.

U pankreasnom soku se nalaze enzimi za varenje:

Pankreasni sok izlučuje se u pankreasni kanal, koji se uliva u dvanaestopalačno crevo.

Endokrina funkcija pankreasa je da luči hormone insulin i glukagon, koji regulišu koncentraciju šećera u krvi.

Insulin je hormon koji omogućava ulazak šećera u ćelije.

Glukoza je izvor energije za ćelije, jer se u procesu ćelijskog disanja razgradnjom glukoze dobija energija.

Glukagon je hormon koji kada nastupi gladovanje, razgrađuje glikogen iz jetre.

Razgradnjom glikogena dobija se glukoza, koja se oslobađa u krv i može da se koristi.

Jetra (hepar) je najveća žlezda u organizmu, težine oko 2kg.

Sastoji se iz 2 nejednaka režnja i nalazi se ispod dijafragme.

Funkcije:

Jedini je organ koji ima jaku regeneraciju.

Uloga jetre u varenju jeste da proizvodi žuč za razgradnju masti.

Žuč se sastoji od žučnih soli koje razbijaju masti na sitne masne kapljice, na koje tek onda deluju enzimi.

Žuč se neprekidno stvara u ćelijama jetre, a deponuje se u žučnoj kesi.

Odatle se izvodnim kanalom odvozi do dvanaestopalačnog creva.

Izvodni kanal jetre i izvodni kanal pankreasa spajaju se pre ulivanja u dvanaestopalačno crevo.

Mišić sfinkter reguliše oslobađanje sadržaja u crevo.

Regulacija varenja

Informacija o prisustvu hrane sprovodu se do centra u produženoj moždini, čijom aktivacijom započinje lučenje pljuvačke i želudačnog soka.

Unos hrane stimuliše lučenje pljuvačke i želudačnog soka.

Lučenje želudačnog soka je i hormonski regulisano.

Istezanje zida želuca i pisustvohrane u želucu stimuliše žlezde želuca da luče hormon GASTRIN.

Gastrin potom odlazi u krv i ponovo deluje na želudac, podstičući lučenje želudačnog soka.

Polusvarena hrana prelazi iz želuca u dvanaestopalačno crevo, gde izaziva lučenje dvaju hormona - sekretina i holecistokinina.

Ovi hormoni iz dvanaestopalačnog creva odlaze u krv i deluju na jetru i pankreas, izazivajući lučenje pankreasnog soka i pražnjenje žučne kese.

SEKRETIN stimuliše lučenje bazne komponente pankreasnog soka, koji neutrališe hlorovodoničnu kiselinu dospelu iz želuca.

HOLECISTOKININ stimuliše lučenje pankreasnih enzima za varenje i izaziva pražnjenje žučne kese.

Apsorcija materija iz digestivnog sistema

Apsorcija materija podrazumeva prelazak vode i hranljivih - organskih i neorganskih supstanci iz creva u krv i limfu.

Najveći deo ovih supstanci apsorbuje se u tankom crevu.

U želucu se mogu apsorbovati voda, alkohol, lekovi i neki toksini.

U debelom crevu se vrši reasorpcija vode i mineralnih materija.

Građa crevne resice

Na površini crevnih resica nalazi se jednoslojni crevni epitel, sačinjen u najvećoj meri od ćelija enterocita koje izlučuju vodu i elektrolite.

Između crevnih resica u jamicama nalaze se ćelije koje luče sluz.

Unutar svake resice je limfni sud i kapilarna mreža.

Materije prelaze iz otvora creva, preko jednog sloja ćelija, direktno u ove sudove.

Membrane enterocita sadrže enzime za razgradnju disaharida i dipeptida koji se nisu potpuno razgradili do monomera u dvanaestopalčanom crevu.

Ovaj tip varenja naziva se membransko varenje.

Debelo crevo znatno je šire od tankog creva i dužine je oko 1,5 metara.

Sluzokoža debelog creva ne formira nabore i resice i ne luči enzime.

U njemu se vrši reapsorcija vode i mineralnih materija.

Voda prolazi kroz zidove debelog creva u susedne krvne sudove.

U debelom crevu nalaze se bakterije koje razlažu preostalu nerazloženu hranu i proizvode neke vitamine.

U sluzokoži debelog creva nalaze se žlezde koje luče sluz.

Sluz štiti od mehaničkih povreda i olakšava prolazakž polučvrstih nesvarenih materija.

Nesvarene materije izbacuju se iz debelog creva do 72 sata od obroka.