Čula

Draž je bilo koja promena u spoljašnjoj sredini koja izaziva reakciju organizma.

Svaki stimulus izaziva promenu naelektrisanja membrane receptorskih ćelija i pojavu akcionog potencijala.

Akcioni potencijal prenosi se senzitivnim nervnim vlaknima do mozga, gde se obrađuju.

Koža

Koža je najveći organ koji pokriva telo.

Koža učestvuje u termoregulaciji.

Termoreceptori u koži detektuju promene temperature.

Receptori za bol (nocioceptori) raspoređeni su u vidu slobodnih nervnih završetaka u koži.

Receptori za dodir su u vidu telašca koja su posebno skoncentrisana na vrhovima prstiju i dlanovima.

Pačinijeva telašca su receptori za pritisak smešteni u dubljim slojevima dermisa.

Oko nervnog završetka nalazi se kapsula ispunjena gustom tečnošću.

Čulo ukusa

Receptori za ukus spadaju u grupu hemoreceptora i kod kičmenjaka su smešteni u takozvanim pupoljcima ili kvržicama koje se nalaze na jeziku.

Receptori su građeni od specijalnih ćelija koje na jednom kraju imaju treplje osetljive na hemijske stimuluse, a na drugom kraju, preko sinapsi, ostvaruju vezu sa senzitivnim nervnim vlaknima, pošto same ne poseduju aksone.

U kvržicama postoje još 2 vrste ćelija:

Receptori za ukus su postavljeni na različite delove jezika:

Čulo mirisa

Receptori za miris se takođe ubrajaju u hemoreceptore.

Receptori za čulo ukusa i mirisa su slične građe, ali tu postoji razlika.

Razlika je u tome što se treplje za čulo mirisa završavaju u mukozonoj materiji koja se kod kičmenjaka nalazi u nosnim šupljinama, a kod beskičmenjaka štrče u spoljašnjoj sredini.

A druga razlika je u tome što mirisni receptori sami sprovode akcioni potencijal do mozga, jer imaju nervne vlakne.

Čulo vida

Receptori za vid ubrajaju se u fotoreceptore.

Oko čoveka sastoji se od očne jabučice, koja je obavijena belom opnom - beonjačom.

Svetlosni zrak pravo pada na rožnjaču umetnutu u beonjaču.

Na mesto spajanja beonjače i rožnjače nalazi se cilijarno telo.

Rožnjača sumerava svetlost na zenicu, koja je smeštena u centru obojenog dela oka - dužice.

Dužica poseduje mišićna vlakna, čijim skupljanjem i istezanjem se smanjuje i povećava zenica, što omogućava ulazak manje ili više svetlosti.

Pošto prođe kroz zenicu, svetlost pada na sočivo, koje sakuplja prelama i izvrće zrake usmeravajući ih na mrežnjaču, koja se nalazi u zadnjem delu oka.

Prostor između rožnjače i dužice naziva se prednja opna komora, a između dužice i sočiva zadnja očna komora.

Između sočiva i mrežnjače nalazi se pihtijasta masa obavijena opnom bogatom mrežom krvnih sudova - sudovnjačom.

Sudovnjača sadrži i pigmentne ćelije, koje sprečavaju rasipanje svetlosti i pretvaraju oko u mračnu komoru.

Mrežnjaču čine 3 sloja ćelija:

Prema tome, svetlost prvo mora da pređe kroz ganglijske i bipolarne ćelije da bi pala na fotoreceptore.

Štapići su odgovorni za registrovanje crno-belih vizualnih senzacija, a čepići omogućavaju raspoznavanje različitih boja.

Primena njegovog oblika izaziva odgovarajući signal, koji se prenosi posredstvom ganglijskih ćelija na očni nerv, putem kojeg putuje najpre kroz talamus, zatim ide do vidne zone kore prednjeg mozga.

Put kretanja AP (akcionog potencijala) ka višim delovima nervnog sistema:

  1. Fotoreceptori
  2. Gornje vidne kvržice srednjeg mozga
  3. Talamus
  4. Kora prednjeg mozga
    (vidna zona - potiljačni režanj)

Očni nerv grade nervna vlakna koja se pružaju iz oba oka i koja se ukrštaju tako što deo nervnih vlakana iz desnog oka prelazi na levu stranu i obrnuto.

Fotoreceptori su neravnomerno grupisani u mrežnjači, tako da se u centralnom delu nalazi najveći broj čepića, i taj deo je označen kao žuta mrlja.

U žutoj mrlji nema štapića.

Skup čepića naziva se žuta mrlja.

Na mestu gde vlakna optičkog nerva izlaze iz oka nema fotoreceptora, i taj deo je nazvan slepa mrlja.

Mesto gde nema fotoreceptora naziva se slepa mrlja.

Kada svetlosni zraci odbijeni od posmatraog predmeta prođu kroz optički deo oka i padnu na mrežnjaču, na njoj se formira lik predmeta koji je stvaran, umanjen i izvrnut.

U moždanim centrima se koriguje primnjena slika i mi predmet vidimo u obliku i položaju vernom originalu koji posmatramo.


Oko ima nekoliko delova koji mu omogućavaju zaštitu:

Vežnjača je opna koja pokriva prednju površinu oka i sa unutrašnje strane naleže na očne kapke.

Čulo sluha

Delovi uha Funkcije Zone uha
Ušna školjka Prima zvučne talase Spoljašnje uho
Slušni kanal Transportuje zvučne talase od ušne školje do bubne opne Spoljašnje uho
Bubna opna
  • Prima zvučne talase i time čini da se slušne kosčice
    (čekić, nakovanj i uzengija) pokreću
  • Iz razloga što je bubna opna
    povezana sa slušnim koščicama
Spoljašnje uho
Slušne kosčice
(čekić, nakovanj i uzengija)
Pomeraju se i time konvertuju zvučne
talase i šalju dalje u puž kroz ovalni
otvor kortijevog organa
Srednje uho
Eustahijeva tuba Tuba koja je povezana sa srednjim
uhom i usnom dupljom, i na takav
način nam omogućava da čujemo
sopstveni glas
Srednje uho
Kortijev organ
  • Sastoji se od polukružnih kanalića i puža
  • Odnosno, čula ravnoteže i čula sluha
Unutršnje uho
Ovalni otvor Kroz njega se šalju konvertovani
zvučni talasi pomoću slušnih koščica
u puž
Unutrašnje uho
Polukružni kanalići
  • Čulo ravnoteže
  • U njima se nalazi endolimfa i statoliti
    (ili treplje) koje se pomeraju u
    zavisnosti od položaja tela, rotacije i
    nagiba glave u odnosu na Zemljinu
    težu, što izaziva stvaranje akcionog
    potencijala koji šalje informaciju u
    mali i veliki mozak.
Unutrašnje uho
Puž
  • Čulo sluha
  • Kada puž prima konvertovane zvučne
    talase od slušnih koščica, tada se u
    njegovom glavnom kanalu stvara akcioni
    potencijal
  • Akcioni potencijal nastaje kretanjem
    mehanoreceptora u tom kanalu, a
    njihovo kretanje je uzrokovano
    primanjem konvertovanih zvučnih talasa
Unutrašnje uho

Put kretanja akcionog potencijala:

  1. Mehanoreceptori
  2. Donje slušne kvržice srednjeg mozga
  3. Talamus
  4. Kora prednjeg mozga

Talamus je deo međumozga.

Kora prednjeg mozga – slušna zona koja se nalazi u slepoočnom režnju.